Nakon svega dodje mi da te branim
kako nisko, ispod casti
stvarno covjek moze pasti
slazem da se volimo, pa se sramim
jer ti se jedva sjetis nas
ja mirim se sa tim,
da citav zivot ne zaboravim
na tvoju kosu
kadu jesen lisce necujno padne
zimi dok hladnoca stice, tvoje ruke hladne
ljeti dok te sunce grije, ja mislim na tebe
i uzalud se borim, sama protiv sebe
teska srca priznajem
da jos volim te
i kad tudje ruke diram
i tad mozes biti miran
al vise nemam razloga
da se borim,
jer ti se jedva sjetis nas
a ja mirim se sa tim
da citav zivot ne zaboravim
